Kako stres utiče na varenje?
Valentina Ratkajec, dr. med.,
specijalizant gastroenterologije
Valentina Ratkajec, dr. med.,
specijalizant gastroenterologije
Strah, bijes i stres uopšte u velikoj mjeri utiču na rad želuca, zapisao je još davne 1833. godine Vilijam Bomont, hirurg u američkoj vojsci koji je postao poznat kao otac fiziologije želuca nakon svojih istraživanja o varenju kod ljudi. Skoro 200 godina kasnije, sa ovakvim stanjima se svakodnevno susrećemo, a dokazano je da psihički, fizički i imunološki stres faktori utiču na gastrointestinalnu sekreciju, motilitet, propustljivost epitela i upalu.
Stres i varenje
Stres, definisan kao akutna prijetnja homeostazi, pokazuje i kratkoročne i dugoročne efekte na funkcije digestivnog trakta. Naime, stres izaziva grčeve u crijevima i tako dolazi do poremećaja u varenju hrane.
Ako su grčevi rasprostranjeni i cijelo debelo crijevo se steže, sve će se brzo kretati i doći će do dijareje. S druge strane, ako se grčevi manifestuju samo na jednom mjestu, doći će do zadržavanja sadržaja i pojave zatvora.
Bol i nelagodnost u gornjem dielu stomaka su uobičajeni neželjeni efekti. Pored toga, efekat stresa na fiziologiju crijeva može uključivati i sljedeće:
Višestruki komunikacioni sistem između crijeva i mozga obezbjeđuje pravilno održavanje i koordinaciju gastrointestinalnih funkcija, ali takođe i omogućava povratnim informacijama iz crijeva da utiču na raspoloženje, motivisano ponašanje i više kognitivne funkcije.
Pošto su mozak i varenje u neprekidnoj interakciji, kada dođe do stresa – pati varenje. Stres može uticati na povećanje propustljivosti crijevne barijere i na taj način omogućiti bakterijama da uđu stvarajući inflamatorni odgovor. Stoga je dugotrajna i hronična izloženost stresu glavni faktor rizika u patogenezi različitih gastrointestinalnih poremećaja, kao što su:
Shodno tome, dijagnostički pristup gastrointestinalnim poremećajima izazvanim stresom uključuje:
Crijevna mikrobiota je ključni regulator odnosa crijeva - mozak i potencijalno utiče na sve neuro-imuno-endokrine puteve. Ima direktan uticaj na efikasnost odgovora imunog sistema i funkciju varenja. Dvosmjerni odnosi između stresa/raspoloženja, ishrane i crijevne mikrobiote na kraju formiraju ili začarani ili vrli krug.
Sastav crijevne mikrobiote je važan da bi se obezbjedilo optimalno crijevno okruženje, pa čak i kratkotrajna izloženost stresu može uticati na profil zajednice mikrobiote promjenom relativnih proporcija glavnih vrsta mikrobiote.
Mikrobiota crijeva takođe je u interakciji sa centralnim nervnim sistemom, a kao rezultat toga, sastav i ponašanje ovih bakterija mogu oblikovati mentalno zdravlje, pa čak i neurološki razvoj. Nervi u gastrointestinalnom traktu mogu da reaguju na iste hormone stresa i neurotransmitere kao i naš mozak.
Veoma važan eksperiment iz 2004. godine prilikom koga je otkriveno da miševi bez klica (GF), trenutno najbolji „alati” za otkrivanje uzročne veze između mikrobioma i bolesti, imaju preterane reakcije hipotalamus-hipofizno-nadbubrežne ose na stres (glavnog neuroendokrinog sistema koji kontroliše reakcije na stres), koje bi se mogle poništiti kolonizacijom sa određenom vrstom iz roda Bifidobacterium. Naknadne studije su podržale vezu između crijevne mikrobiote i osjetljivosti na stres, uključujući i izvještaje da izloženost stresu može da promijeni sastav mikrobiote organizma i da mikrobne populacije mogu da oblikuju odgovor tijela na stres. Stres je teško kontrolisati, ali uz dodatak Bifidobacteria, zdrava crijevna mikrobiota može pomoći u ublažavanju simptoma. Ako se ovome dodaju i blagodeti butiratne kiseline kao nus proizvoda fermentacije „dobrih“ bakterija, jasno je da crijeva u stresnim okolnostima imaju korist od dodatne pomoći.
Reference:
Konturek, P. C., Brzozowski, T., & Konturek, S. J. (2011). Stress and the gut: pathophysiology, clinical consequences, diagnostic approach and treatment options. Journal of physiology and pharmacology : an official journal of the Polish Physiological Society, 62(6), 591