Iva Dediol, dr. med, specijalist dermatologije i venerologije
Psorijaza je bolest koja je poznata iz povijesti još od Galena i Hipokrata. Prenosila se generacijama i izazivala veliku stigmu kao da je zarazna. Nažalost, i danas je stigma u društvu prisutna iako živimo u novom modernom dobu u kojem smo znanstveno spoznali da je psorijaza autoupalna bolest te se ne prenosi bliskim kontaktom.
Danas psorijaza ima naziv „psorijatična bolest“ zato što znamo da je to kronična sistemska upala prisutna u cijelom organizmu. Ono što je vidljivo je upala na koži u vidu crvenila i ljuskanja što socijalno jako opterećuje oboljele. Također je vrlo često prisutan osjećaj svrbeži ili određene vrste boli u vidu zatezanja, bockanja ili žarenja. Ono što se ne vidi je upala na zglobovima, krvnim žilama, jetri, u cerebrospinalno likvoru, što rezultira mogućim razvojem psorijatičnog artritisa, debljine te pridruženih bolesti poput ateroskleroze, šećerne bolesti, promjena raspoloženja i psihijatrijskih bolesti. Iz svega toga proizlazi činjenica da je psorijatična bolest kompleksan entitet s velikim psihosocijalnim utjecajem na kvalitetu života oboljelih.
Reakcija javnosti na psorijazu
Bolesti kože su psihosocijalni teret za bolesnike ponajviše zbog činjenice da su javne, dostupne pogledima javnosti. Teško da bolesnici sa psorijazom mogu sakriti ili pokriti sva svoja crvenila na koži jer se tipična mjesta promjena nalaze u vlasištu, na šakama, laktovima i koljenima te noktima. Prilikom upoznavanja ljudi pružamo ruku, gledamo se u oči, zapažamo kožu šaka, nokte, lice, rub vlasišta, sva mjesta na koži na kojima su crvenila i ljuskanja vrlo česta. U toplijim mjesecima ruke i noge najčešće nisu pokrivene odjećom što dodatno stvara problem oboljelima, a preporučuje se izlagati kožu suncu zbog dobrog terapijskog učinka. Često bolesnici u ambulantama prilikom pregleda imaju potrebu istaknuti svoje iskustvo u javnosti u vidu komentara i pogleda prilikom korištenja javnih bazena, reakcija u javnom prijevozu te fizičkog udaljavanja od oboljelog, direktnih neugodnih upita oboljelom. Bolesnici koji imaju promjene na noktima jako su opterećeni s nagrđenim izgledom, pogotovo ženska populacija. Imaju dojam da ne održavaju dobru higijenu, da su neuredni i zarazni. Osjetljiva dobna skupina su tinejdžeri i adolescenti kojima je vanjski izgled u centru njihovog svijeta. Upravo je to dobna skupina u kojoj se psorijaza najčešće prvo manifestira. Ti mladi bolesnici se susreću s direktnim i indirektnim upitima o njihovim promjenama na koži od svojih vršnjaka, a u isto vrijeme moraju prihvatiti svoju kroničnu doživotnu bolest. Trenutne i trajne reakcije bolesnika na poglede javnosti ovise o njihovoj ličnosti, izgrađenom samopouzdanju, slici sebe i svoje psorijaze.
Nadalje, bolesnici se vole požaliti kako je jako naporno živjeti sa stalno neuređenim prostorom oko sebe u vidu krvavih plahta ujutro u krevetu, brojnim bjelkastim ljuskama oko sebe te izbjegavanjem nošenja crnih jakni i kaputa upravo zbog ljusaka. Psorijaza u vlasištu sigurno stvara najveće opterećenje za bolesnike zbog vidljivih ljusaka i crvenila u vlasištu i na rubu vlasišta ponajviše na čelu i zatiljnom području.
Njega kože sklone psorijazi iziskuje vrijeme i novac
Terapija psorijaze podrazumijeva primjenu raznih pripravaka u vidu krema, losiona, masti, održavanja higijene u vidu kupanja ili namakanja kože te primjenu lijekova na koži. Potrebno je u danu izdvojiti vrijeme za nanošenje pripravaka na kožu koji su najčešće masnije teksture, koji se upijaju u kožu tijekom nekoliko minuta uz ponavljanje postupka tijekom dana, najčešće prije spavanja. Sve to zajedno podrazumijeva izdvojeno vrijeme u danu što čini dodatan stres u užurbanom modernom dobu . Bolesnici često izdvoje pozamašna financijska sredstva za preparate za njegu kože što ima utjecaj na njihove financijske izdatke. Nakon što izdvoje financijska sredstva očekuju da će dermokozmetički preparati izliječiti njihovu psorijazu što dodatno povećana njihovu anksioznost oko liječenja i bolesti.
Osim psihosocijalnog tereta koji bolesnici sa psorijazom nose, oni su suočeni s kroničnom doživotnom bolesti koja nosi svoje rizike za zdravlje. Percepcija bolesti jako utječe na motivaciju bolesnika za liječenje, njegu kože sklone psorijazi i prihvaćanje bolesti. Brojna su pitanja na koja bolesnici žele odgovor, poput planiranja obitelji, prenošenja bolesti na potomstvo, pogoršanja uslijed pozitivnih i negativnih stresnih događaja, aktivacije artritisa i razvoja deformiteta zglobova.
Svakog bolesnika sa psorijatičnom bolesti treba educirati o samoj bolesti, njezi kože i terapiji. Omogućiti im da razumiju svoju bolest kako bi njihova percepcija bolesti pozitivno utjecala na psihološki status i kvalitetu života. Naime, procesuiranje socijalnih reakcija na bolest u pozitivnom smjeru, u vidu jačanja samopouzdanja i informiranja javnosti o bolesti, uvelike može pridonijeti nošenju sa psorijatičnom bolesti. Na dermatolozima, liječnicima i javnim institucijama je zadatak da educiraju opću populaciju o psorijazi kako bi se stigma oko psorijaze smanjila – obilježavanje Svjetskog dana psorijaze, samo je jedan od alata.
Svi su ljudi različiti sa svojim fizičkim obilježjima, nažalost i bolestima, uključujući i one na koži, a u tome i jest bogatstvo socijalnih zajednica.